Živjela hrvatska Vlada i hrvatski vladari.

Orginal moja objava: 16/01/2008

Živjela hrvatska Vlada i hrvatski vladari.

Nakon što smo već bezbroj puna na HTV-u i u drugim medijima gledali razne proslave, godišnjice osnutka neke stranke, neke tzv. sabore, pripreme za izbore itd., svaki put slušamo kako netko poslije toga umre od gladi, loših cesta, ili izvrši samoubojstvo, jer nema uvjete za život dostojan čovjeka, na razini prosječnoga Nijemca, Austrijanca, Talijana, čak niti Mađara. Vidimo kako mladi ljudi polako nestaju, a oni i dalje slave svoje tzv. uspjehe.

Često smo viđali političare kako su naši tzv. saborski zastupnici – pitam se koga zastupaju, sebe ili nas – bili pijani na javnim mjestima, u javnim prigodama, sramoteći sebe i ljude oko sebe s izjavama poput Jubitu; putovali na večerice u Italiju slaveći velike međunarodne ugovore, a većina njih i sami su priznali da neke stvari nisu u redu.

Kada će doći kraj toj neuspješnoj politici?

I sami danas kažu kako nisu uspješno riješili korupciju i mito, ili zaustavili financijsku krizu.

Zadnjih godinu dana imali smo prigodu vidjeti kako se u najvećim hrvatskim gradovima, u Splitu, Osijeku, Zagrebu…, slavi 15 godina osnutka HDZ-a. Bilo je gostiju iz cijele Hrvatske, ali najvažniji su uvijek oni sami sebi, oni koji sjede u Zagrebu, u Vladi ili u Saboru. Zašto tamo nema radnika, poljoprivrednika, zašto narod više i ne prosvjeduje ispred njihovih zgrada.

Ako imamo slobodu izražavanja svoga mišljenja i želja, kako to da narod šuti?
Je li izgubio volju za izražavanjem?

Nismo svi istomišljenici.

Što sve ovo znači, što nam dokazuje?

Stara garda napustila je dijelom te političke stranke, a mladi ljudi u njima slabo dolaze do izražaja. Postupno nam postaje jasno da se ta njihova igra približava kraju.
Retorika, odnosno smog retorike, polako se gubi i iza nje će ostati samo sjećanje i ideje kako se u Hrvatskoj moglo dobro živjet. Ako je jedna Republike Hrvatska mogla hraniti cijelu bivšu državu, kako ćemo tek mi Hrvati živjeti u svojoj zemlji danas. Priče da će biti bolje, više nikoga ne mogu zavarati i sve se više suočavamo s grubom realnošću.

I sami branitelji koji su dragovoljno branili svoje domove kako bi mi mladi, njihova djeca, mogli imati budućnost, danas vide da je sve to bila velika politička farsa pojedinaca, koji su osobnih interesnih razloga ušli u politiku, pozivaju se na njihova imena, donijeli zakone koji im omogućuju da samo oni obnašaju vlast. Pojedince dobro stimuliraju kako bi utjecali na masu, jer svoje hrvatske sugrađane smatraju ovcama. Svaki od nas sebe smatra čovjekom, a ne životinjom. No, ako nas oni već takvima smatraju, neka znaju da se i u prirodi ono što je trulo mora iščupati, zapaliti, zakopati bez milosti i suza, kako bi zdravo moglo cvasti.

Moramo li mi maknuti staru gardu i zamijeniti ih novim, mladim snagama.
U svim varijantama odgovor je uvijek jednak – DA!
Došlo je vrijeme da iz Hrvatskoga sabora iščupamo one koji su se ondje pustili korijenje i na njihova mjesta dovedemo nove, mlade osobe.