Skoro svako mjesto ima usmene predaje, pjesme, mitove, bajke... Zanimljivo. Baš mi je drago da je netko odlučio nalisati nešto o tome. Trebamo se ponositi svojom povijesti. Možda nekad većina nije imala materijalne stvari ali imali su sve ostalo. I živjeli su život. A danas svi samo rade, imaju sve tehničke novotarije i nezadovoljni su sobom. Ono su bila teška, a opet neka drukčija lijepša vremena. Veselim se nastavku.